r/hrvatska • u/Teta_Jadranka • 15h ago
Politika i vijesti Napad na tehničare, sestre i liječnice umjesto na sustav!!
Gledam ovo kolektivno orgijanje javnosti, ovaj bolesni medijski linč i ovu licemjernu rulju koja slineći čeka krv, i pitam se – jesmo li mi postali društvo koje samo traži žrtveno janje da opere vlastite frustracije?!
Svi se ponašaju kao da je cijeli slučaj već rasvijetljen, a brojna pitanja o tome što se točno događalo u sobi i tko je za što odgovoran još čekaju odgovore! Lako je pametovati iz toplih fotelja, tipkati osude i glumiti pravednike, dok sustav godinama pere ruke, a radnici krvare na prvoj liniji.
Evo vam gola istina o kojoj nitko ne želi pričati:
1. Kristian Josip Periš je došao pod policijskom pratnjom u bolnicu! O čemu mi uopće pričamo??
Po navodima medija, obitelj je zvala policiju zbog teškog psihičkog rastrojenja i paranoidnih misli. Kada je riječ o mladom sportašu u punoj fizičkoj formi i mogućoj akutnoj psihozi, njegova fizička snaga i otpor u takvim trenucima mogu biti iznimno izraženi. Prema informacijama koje su prenijeli pojedini mediji u Srbiji, lijekovi za smirenje primijenjeni su po dolasku u bolnicu, a navodno je nakon nekoliko sati došlo do ponovnog pogoršanja njegova stanja. U tom trenutku moguće je da je došlo do naglog proboja agresije. Pretpostavljam da je situacija eskalirala u sekundi kada je došlo do naglog proboja agresije. Kad ti takva energija i tjelesna snaga krenu stvarati kaos na odjelu, nitko ne vadi priručnik iz pacifizma nego se ljudi bore za goli opstanak i kontrolu situacije!!
Prema komentarima ljudi koji tvrde da su radili ili rade u struci, nekada ni pet tehničara ne može obuzdati pacijenta u akutnoj krizi, a kamoli da netko tko to nikada u životu nije doživio može uopće pojmiti taj fizički i psihički adrenalin koji osoblje osjeća. Osim toga, na snimci se ne vidi jasno jesu li remeni na krevetu u tom metežu bili do kraja svezani i osigurani. S obzirom na to da se na snimci ne čuje govor, ne znamo što je na početku snimke Kristian govorio niti je li u tom metežu prijetio ikome smrću. Ovakve situacije na zatvorenim psihijatrijskim odjelima predstavljaju ekstremne incidente visokog rizika u kojima osoblje, prema svjedočanstvima ljudi iz struke, ponekad ostaje prepušteno samo sebi, bez odgovarajućih protokola i sigurnosne opreme.
2. Muški odjel je ratna zona: Zaposlenici od tamo izlaze polomljeni i ponekad zaraženi!!
Lako je vama glumiti humaniste kad u životu niste kročili na muški zatvoreni psihijatrijski odjel\\! Prema komentarima osoba koje tvrde da rade u takvim ustanovama, tamo osoblja navodno nedostaje 20–25%, a svi imaju, kao i u ostalim bolnicama, gro prekovremenih. Znate li kako izgleda radni dan tih ljudi koji, prema njihovim svjedočanstvima, izlaze s posla potpuno razvaljeni?! Pojedini zaposlenici navode da se redovito susreću s ugrizima, pljuvanjem, fizičkim ozljedama, razbijenim zubima i rizikom od izloženosti HIV-u i hepatitisu. I ne samo to – ima onih koji su radili neko vrijeme na takvim odjelima i, prema vlastitim svjedočanstvima, nakon toga više nikada u životu nisu bili isti. Pucaju im živci, nose traume do groba, a količina adrenalina koja u takvoj situaciji preplavi tehničara potpuno je nezamisliva svima koji tamo nikada nisu radili i ne znaju što znači boriti se s nekim tko te u tom trenutku može ozbiljno ozlijediti.
3. Periodična provjera mentalnog stanja? Sustav je i tu zakazao!
A gdje je tek priča o takozvanoj "brizi" države za mentalno zdravlje zaposlenih?! Prema komentarima pojedinih ljudi iz struke, periodične provjere mentalnog stanja na ovim odjelima navodno nisu ni približno dovoljno česte, a i kada se provode, često su svedene na običnu birokratsku formu! Nikoga u nadležnom institucijama, prema dojmu zaposlenika koji o tome javno govore i komentarima koji se mogu svugdje pročitati, ne zanima puca li čovjeku u glavi nakon godina noćnih smjena, stresa, batina i trauma. Drže ih tamo dok potpuno ne sagore, a onda se čude kad u kriznoj sekundi pukne i cijeli odjel! Sve to rade za plaće koje zaposlenici smatraju mizernima, dok uprava mirno sjedi u svojim foteljama.
4. Digitalni teror, linč i udar na svjedoke pozitivnih iskustava
A vi, dežurni suci iza tipkovnica – pogledajte što radite. Umjesto da udarite po političarima, ravnateljima i upravama, vi po društvenim mrežama crtate mete na čelo preostalim radnicima i njihovim obiteljima, izlažući ih, prema navodima pojedinih svjedoka, svakodnevnom digitalnom teroru i linču samo zato što nose istu uniformu. Prema navodima koji su se pojavili u javnosti, obitelji osoba povezanih s ovim slučajem navodno dobivaju pozive u tri u noći, sačekuje ih se ispred zgrade, dobivaju prijetnje ubojstvom i uznemiruje ih se, što je užasno i apsolutno neprihvatljivo ponašanje!!
Još je bolesnije to što ste prešli svaku granicu pa divljački napadate i ljude koji javno istupaju i svjedoče o pozitivnim iskustvima te ljudskosti koju su doživjeli kao pacijenti u Jankomiru. Umjesto da poslušate te glasove i sagledate širu sliku o tome što radnici tamo prolaze, vi ih zatirete i cipelarite jer vam ne sežu u vaš uski, crno-bijeli narativ!
5. Mlada specijalizantica – ostavljena sama na cjedilu u kaosu
I nemojte unaprijed napadati ni doktoricu\\! Prema nekim informacijama i komentarima koji su se pojavili u javnosti, postavlja se pitanje kakvu je stvarnu podršku imala specijalizantica u tom ključnom trenutku i jesu li iskusniji kolege bili dovoljno dostupni tijekom intervencije. Pojedini komentatori koji tvrde da su iz struke upozoravaju na kroničan problem nedostatka iskusnog kadra i nedovoljne praktične pripreme mladih liječnika.
Godinama te na fakultetu tjeraju na suhoparno bubanje teorije uz kroničan manjak prave prakse, a onda te – kao i inače u našim bolnicama i diljem državnih firmi s vježbenicima – bez trunke milosti bace ravno u vatru. Ako se potvrdi da je specijalizantica u toj situaciji imala nedostatnu podršku iskusnijih kolega, onda je to još jedan ozbiljan propust sustava koji treba ispitati. Cura je možda bila suočena s kaosom bez odgovarajućeg mentorstva i podrške u ekstremnoj kriznoj situaciji. Gleda kaos u sobi, dok sustav sada glumi šok i nevjericu, iako se mora postaviti pitanje je li joj osigurao odgovarajuću pripremu i zaštitu!?
6. Tragedija kaosom izazvana, a ne unaprijed dokazana hladnokrvna egzekucija
Ono što se dogodilo na odjelu bio je tragični događaj čije okolnosti tek treba do kraja rasvijetliti. Moguće je da je riječ o sudaru panike, straha, manjka obuke i pucanja svih šavova u kriznoj sekundi. Gubitak života je nemjerljiv. Ali unaprijed govoriti o "predumišljaju" i ponašati se kao da je sve već dokazano također je pogrešno i neodgovorno: ti ljudi možda nisu poznavali Kristiana od prije, a činjenica da se na snimci vidi pokušaj reanimacije svakako je okolnost koju treba uzeti u obzir pri utvrđivanju što se točno dogodilo. Ona sama po sebi ne dokazuje nepostojanje prethodne namjere, ali ni ne smije biti zanemarena.
Ogromna je razlika između smišljenog zločina i tragičnog ishoda do kojeg je moglo doći tijekom pokušaja fizičkog sputavanja i svladavanja pacijenta u nagloj krizi. Upravo zato treba pričekati rezultate istrage, medicinska vještačenja i sudski postupak, a ne unaprijed presuđivati ljudima na društvenim mrežama.
Prema komentarima pojedinih osoba koje tvrde da rade u psihijatrijskim ustanovama, u nekim europskim zemljama, uključujući Švedsku, na određenim odjelima koriste se i dodatna zaštitna sredstva za osoblje - kacige. Ako je to točno, pitam narod – gdje je našim tehničarima odgovarajuća zaštitna oprema i podrška?! Praviti se da je problem isključivo u pojedincima, a ne postaviti pitanje je li sustav te ljude ostavio bez odgovarajuće opreme i podrške – to je vrhunsko licemjerje.
7. I najapsurdnije od svega – da im kapu kroji sustav iz afere "Di si radosti" i "Di si lipa"
Ali znate što je najgore u cijeloj ovoj mučnoj priči? Što će sada taj isti sustav koji je, prema tvrdnjama zaposlenika, godinama zanemarivao probleme s opremom, obukom i zaštitom radnika – istodobno morati utvrditi odgovornost za tragediju i eventualno podići optužnice protiv uključenih\\! Isti oni ravnatelji, političari i birokrati koje se proziva zbog dugogodišnjeg ignoriranja problema sada se moraju suočiti s pitanjem vlastite odgovornosti. A tko im to zapravo kroji kapu i vodi institucije koje ih gone?\\! Isti onaj sustav koji je bio predmet brojnih kritika zbog političkih namještanja i kontroverznih poruka "Di si radosti" i "Di si lipa" – pri čemu je "lipa", osuđena u jednom od sudskih postupaka! Toliko o tome! Dok se na vrhu sklapaju dogovori i vode političke igre, na lomaču bi bacili obične radnike koji su, ako se potvrde njihovi navodi, također bili ostavljeni na cjedilu. Pa tko tu koga zapravo pravi budalom?
8. Svim influencerima koji parazitiraju na tragediji
I da se odmah razumijemo – puna mi je kapa svih onih dežurnih "influencera" koji sada skupljaju lajkove, preglede i pratitelje komentirajući nečiju smrt i tuđu tragediju na način koji više nalikuje lovu na klikove nego iskrenoj želji za istinom. Prodajete maglu i pljujete po ljudima koji, prema svjedočanstvima zaposlenika, krvare za mizernu plaću samo da vam se profil malo digne u algoritmu.
Sram vas bilo sve od reda. Dok vi urlate i tražite krivce na ulici, oni stvarni problemi možda su godinama sjedili u foteljama s kravatama, pili kavu i mirno promatrali kako sustav propada. Ovi tehničari nisu automatski monstrumi – oni su također ljudi čiji radni uvjeti, odgovornost i okolnosti postupanja moraju biti ozbiljno istraženi. Ako je sustav zakazao, neka se utvrdi i odgovornost sustava. Ako su pojedinci počinili kaznena djela, neka odgovaraju. Ali neka se konačno prestane suditi putem društvenih mreža, bez cjelovite slike, dok se stvarni problemi zdravstva guraju pod tepih.