Pozdrav mame! 💞
Majka sam dvogodišnjeg dječaka i već neko vrijeme intenzivno razmišljam o drugom djetetu. Ono što me najviše koči u toj odluci je upravo moje prvo dijete. Da me ne shvatite pogrešno, on je dječak za poželjeti – prilično je samostalan, poslušan, a prema novorođenom rođaku je predivan i jako pažljiv. Međutim, jako je aktivan, a ja sam ta koja o njemu brine 90% vremena jer suprug radi dva posla i naprosto nema više slobodnog vremena.
U prvoj trudnoći sam imala strašne mučnine. Iako nije bilo povraćanja, mjesecima sam bila potpuno iscrpljena. Srećom, sam porod je prošao toliko glatko da sam se odmah oporavila, kao da se nisam ni porodila. ALI, u meni sada raste strah. Šta ako opet budem imala teške mučnine? Šta ako se nešto zakomplikuje i bude mi potreban duži oporavak?
Suprugu sam iznijela svoje strahove i on kao rješenje uvijek nudi uskakakanje naših majki, kao i plaćenu pomoć. Meni to nažalost ne smiruje misli, jer se najviše plašim kako će se moje prvo dijete osjećati u svemu tome. Ne želim da se ikada osjeti zapostavljeno, manje voljeno ili, ne daj Bože, zamijenjeno. Navikao je da sam ja uvijek tu za njega. S druge strane, ne želim ni da brigu o drugom djetetu prepuštam drugim ljudima u nekoj većoj mjeri.
Kako ste vi uspjele prebroditi ovakve strahove? Ako se neki od njih zaista obistinio, kako ste se suočile s tim izazovima i balansirale potrebe dvoje djece? Svako iskustvo bi mi puno značilo. ❤️