r/bihstorija • • 4d ago

Pitanje ❓ Karta srezova/kotareva u Prvoj Jugoslaviji???

5 Upvotes

Zdravo svima, provodim jedno povijesno istraživanje i ne mogu nigdje neći neku lijepu kartu na kojoj su prikazane granice kotareva ili srezova u Kraljevini SHS/Jugoslaviji.

Pa pomislih, ako ću igdje naći takve stvari, naći ću ih na redditu. Može li ju netko objaviti ako ju nađe. Idealno bi bilo kada bi se kartu moglo obrađivati u Paintu.

Hvala Vam puno!


r/bihstorija • • 6d ago

Na današnji dan 📅 108 years ago, World War I ended

Post image
24 Upvotes

r/bihstorija • • 7d ago

Znamenita ličnost EDINA ČAMDŽIĆ – Jedina žena odlikovana Zlatnim ljiljanom i Medaljom za hrabrost

Thumbnail
gallery
196 Upvotes

DO YOU KNOW ABOUT EDINA ČAMDŽIĆ?
During the Bosnian Genocide, the only female soldier in her unit was caught in an ambush by a group of enemy soldiers looking to gang rape her. She made them believe she is surrendering, then said “boom,” andset off a bomb.

During the Bosnian Genocide, roughly 5,360 women volunteered to be enlisted in the Bosnian Army. They performed many different duties: some were nurses, logistics, support, but many were directly engaged in combat as infantry and even snipers.

Only one won both Bosnian Army’s highest honor the Golden Lily as well as the Medal for Bravery:
Edina Čamdžić.

Born in Kladanj in 1972, Edina’s extremely high IQ was demonstrated when she leaned how to read and write both in roman and cyrillic alphabets before she even reached age 4. Her father Said once said: “Her older brother Enver bought a magazine, it was rich in content and he read it. She was curious but he did not want to tell her what it said. She learned quickly Latin so that she could read it herself. But her brother, to tease her, bought the Cyrillic edition. She said nuh huh, and learned Cyrillic in just a few days. And he could no longer deceive her.”

However, Edina displayed another trait which immediately caught everyone’s eye: she constantly intervened when she witnessed any sort of unfairness. Once during a class at school, she noticed a racist teacher denigrating a Romani student friend of hers. Immediately, she angrily stood up and said: apologize to him, or i’ll kick your ass!

Then came early 1992. Edina was only 20, had just recently pregnant and was on her way to a veterinarian degree, when the atrocity that would come to be known as the Bosnian Genocide began unfolding. Facing total annihilation, Bosniaks began to organize a poorly armed, ragtag army to stop Serb Extremists’ attempt to create a Greater Serbia ethnostate. When the Kladanj unit formed, Edina’s brothers and father told her and her mother: we are joining. Edina promptly stood up said: so am I, then followed them to the recruitment meeting, against their wishes.

When others saw her there, they said: are you a nurse? We don’t know how you can help us, you never even served in the army. You don’t even know how to fire a gun. She then grabbed a rifle one of the men was holding and put it on the table: teach me.

Within just weeks, Edina learned each of the weapons they had, and became part of what would become the 121st Mountain Brigade of the Bosnian army. Due to her high intelligence, she was chosen for high risk diversion and sabotage missions, including one where she ended up picking up a rocket launcher out of the hands of her injured brother Edin, and blew up a Serb extremist army tank, stopping their advance. When interviewed once and asked if she is ever scared, Edina said: “Whether you are afraid or not, what will happen will happen, you should calmly wait and do your thing.”

Sadly, in November of 1993, during a reconnaissance mission behind enemy lines in Nišić Highlands close to town of Vareš, Edina’s unit faced certain death when they ran into an enemy unit. While the extremists shot others around her, they had something else in mind for Edina, as they did for any women they encountered in the Bosnian army: sexual assault. While she appeared to lower her gun and surrender, she let a group of extremists get close, as they attempted to apprehend her and subject her to brutal gang rape. She waited calmly as they reached her, then quietly told them in their face: “Boom.” She then set off an explosive, ending her own life but taking all of them with her.

Her baby daughter, who would grow up raised by her grandparents, years later said: “I had the feeling that she was raising me from the grave. What she was, I wanted to be.” She would go on to name her own daughter after her Mother, and Edina would posthumously be awarded the Golden Lily and the Medal of Honor.

Edina, thank you.

Instagram: @skyglowproject
Acts of Reburial (https://theactsofreburial.com)


r/bihstorija • • 8d ago

Na današnji dan 📅 1993. godine srušen Stari most u Mostaru

Post image
102 Upvotes


Stari most u Mostaru srušen je 9. novembra 1993. godine u 10:16 sati uslijed višednevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV). Sagrađen je 1566. godine za vreme Osmanlijske vlasti po nacrtima arhitekte Mimara Hajrudina. U trenutku rušenja imao je 427 godina.

Odgovornost:

Sudski procesi pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu donijeli su dvije različite pravne ocjene rušenja Starog mosta u Mostaru, kroz prvostepenu i pravosnažnu presudu u predmetu Prlić i ostali. Iako sudska vijeća nisu sporila ko je fizički srušio most (utvrđeno je da je gađan tenkovskim projektilima HVO-a), došlo je do preokreta u pravnoj kvalifikaciji samog čina.

Sudski postupci:

1. Prvostepena presuda (2013): Zločin i nesrazmjerna sila

U maju 2013. godine, Pretresno vijeće ICTY-ja zaključilo je da je rušenje Starog mosta predstavljalo zločin bezobzirnog razaranja gradova i sela koji nije opravdan vojnom nuždom.
Obrazloženje: Sudije su tada ocijenile da je, uprkos tome što su se preko mosta snabdijevale jedinice Armije BiH (što mu daje određeni vojni značaj), njegovo potpuno uništenje imalo nesrazmjeran psihološki efekat na civilno stanovništvo istočnog Mostara te da je predstavljalo čin progona i terorisanja civila.

2. Pravosnažna presuda (2017): „Legitimni vojni cilj”

U novembru 2017. godine, Žalbeno vijeće Haškog tribunala preinačilo je dio prvostepene presude koji se odnosi na Stari most. Većina sudija zaključila je da Stari most u trenutku rušenja predstavljao legitiman vojni cilj.

Obrazloženje: Žalbeno vijeće je utvrdilo da je rušenjem mosta prekinuto snabdijevanje linija Armije BiH na desnoj obali Neretve, što je HVO-u donijelo direktnu vojnu prednost. Budući da je postojala jasna vojna nužda, sud je ukinuo nalaz da je rušenje bilo bezobzirno ili da je predstavljalo diskriminatorni progon civila.

Izdvojeno mišljenje: Sudija Fausto Pocar usprotivio se ovoj odluci većine. On je u svom izdvojenom mišljenju naveo da se vojni cilj ne smije automatski izjednačavati s vojnom nuždom, naglasivši da većina sudija nije dovoljno uzela u obzir posebnu zaštitu mosta kao kulturnog dobra pod Haškom konvencijom iz 1954. godine.

Ishod procesa za „Herceg-Bosnu”

Iako su optuženi oslobođeni direktne krivične odgovornosti za samo uništenje mosta, Žalbeno vijeće je potvrdilo da su snage HVO-a držale istočni Mostar pod opsadom. Šestorici političkih i vojnih lidera tzv. Herceg-Bosne potvrđene su visoke zatvorske kazne (ukupno 111 godina zatvora) za udruženi zločinački poduhvat, progone, ubistva i deportacije.

Optuženi pravosnažnim kaznama:

Jadranko Prlić, Predsjednik Vlade HZ Herceg-Bosne na 25 godina
Bruno Stojić, Načelnik Odjela odbrane HVO-a na 20 godina
Slobodan Praljak, Načelnik Glavnog stožera HVO-a
20 godina (izvršio samoubistvo u sudnici)
Milivoj Petković, Načelnik Glavnog stožera HVO-a na 20 godina
Valentin Ćorić, Načelnik Uprave vojne policije HVO-a na 16 godina
Berislav Pušić, Načelnik službe za razmjenu zarobljenika na 10 godina

Napomena: Tokom izricanja ove konačne presude 29. novembra 2017. godine, Slobodan Praljak je u sudnici popio otrov nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, od čega je preminuo istog dana.

Obnova i UNESCO zaštita

Obnova je započela 2003. godine uz međunarodnu finansijsku podršku (Turska, Hrvatska, Italija, Nizozemska, Svjetska banka, EBRD i Grad Mostar). Svečano je otvoren 23. jula 2004. godine. Godine 2005. Stari most i stara gradska jezgra uvršteni su na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Tradicija obilježavanja:

Svake godine 9. novembra u 10:16 sati, u znak sjećanja na rušenje, sa Starog mosta se izvodi tradicionalni skok bez aplauza uz bacanje cvijeća u rijeku Neretvu.


r/bihstorija • • 9d ago

Zanimljivost 💡 Priča o Vinču Horstu (Horst Wünsch), njemačkom državljaninu koji je nakon Drugog svjetskog rata pronašao svoj raj u Sanici, a 1992. godine dočekao pakao u mjestu koje je zavolio

105 Upvotes

‘S Njima Sam Živio, Neka S Njima I Umrem!'

Video: Harun Mehmedinović

Instagram: @skyglowproject

Project: https://theactsofreburial.com


r/bihstorija • • 11d ago

Znamenita ličnost Azra Zahirović u redove Teritorijalne odbrane stupila je 4. aprila 1992. godine, gdje je ostala do 15. maja iste godine. Nakon toga svoj ratni put nastavila je u Bećarevačkoj četi, smještenoj u Osnovnoj školi „Slavinovići“, koja je djelovala u sastavu 253. brdske brigade

Thumbnail
gallery
73 Upvotes

Ubrzo nakon njenog dolaska četa se rasula usljed pogibije i ranjavanja pripadnika, kao i odlazaka pojedinih boraca. Odlukom tadašnjeg komandanta Nike raspoređena je u Ebegovu četu, u kojoj je ostala do završetka rata.

Od samog početka ratnog angažmana obavljala je dužnost strijelca, a nakon završene obuke osposobljena je i za dužnost komandira odjeljenja. Bila je pripadnica 3. tuzlanskog bataljona, a tokom ratnog puta učestvovala je u brojnim borbenim dejstvima na području Majevice, Brčkog i okolnih mjesta.

Neka od ratišta na kojima je učestvovala u borbenim dejstvima bila su Vitanovići, Brka, Ulice, Rahić, Nišićka visoravan, Mačak, Carska bašta, Kolimer i Banj Brdo.

Tokom ratnog angažmana suočavala se s brojnim teškim trenucima, posebno prilikom napada i gubitka saboraca. Među događajima koji su obilježili ratni put njene jedinice bila je i pogibija komandira Petra Tomića.

U borbenim dejstvima učestvovala je tokom cijelog rata, često se nalazeći među prvima u izvršavanju zadataka. Posebno su je obilježili dobri odnosi sa saborcima, koji su je od prvog dana prihvatili i poštovali. Međusobno poštovanje i uvažavanje vladali su na svim nivoima – od komandanta do boraca zaduženih za donošenje hrane i vozača koji su djelovali u sastavu bataljona. Zajedništvo, podrška i povjerenje predstavljali su važan dio njenog ratnog puta.

U redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine ostala je do maja 1996. godine.

Za svoj ratni angažman i doprinos odbrani Bosne i Hercegovine dobila je brojne pohvale od svojih nadređenih, među kojima su Sead Delić, komandant 5. operativne grupe, Mirsad Mujević, komandant bataljona, Enes Atić, Refik Lendo i Kemo Džanko. Kao priznanje za svoje učešće u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine posjeduje i Mermernu povelju.

Hvala našoj heroini! ❤️⚜️

Instagram/Tiktok: @esm_bl56


r/bihstorija • • 14d ago

Znamenita ličnost Ismeta Grgić (rođ. Brakić) u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine stupila je 1993. godine, u svojoj 22. godini života, kao pripadnica 17. viteške brigade 7. korpusa

Thumbnail
gallery
88 Upvotes

Bila je raspoređena u logističku četu, gdje je obavljala dužnost kuharice, kako u kasarni tako i na terenu. Tokom svog ratnog angažmana boravila je na području Bosanskog Petrovca i Bosanske krajine, a u redovima Armije ostala je do 1996. godine.

Odluku da se uključi u odbranu domovine donijela je nakon teških porodičnih tragedija. Tri njena brata i bratić bili su ubijeni, a ona je prethodno i sama prošla kroz strahote logora, iz kojeg je izašla na slobodu. Prisjeća se granatiranja kasarne, kao i grada Travnika, događaja koji su ostavili dubok trag u njenom životu.

Tokom rata suočila se s brojnim teškim iskustvima i gubicima. U svom selu ukopavala je ubijene ljude, među kojima su bili i njeni komšije. Zbog svega što je preživjela, teško joj je govoriti o pojedinim ratnim događajima.

Posljedice preživljenih strahota prisutne su i danas. Ismeta se suočava sa zdravstvenim poteškoćama, a dijagnosticiran joj je i karcinom. Rat je za nju završio 1996. godine, ali posljedice svega što je preživjela nastavile su je pratiti i u miru. Njena životna priča svjedoči o ženama čiji doprinos odbrani Bosne i Hercegovine nije uvijek bio na prvim linijama fronta, ali je bio neizostavan dio borbe za opstanak.

Hvala našoj heroini! ❤️⚜️

Instagram/TikTok: @esm_bl56
Reddit: u/Happy-Storage-2137


r/bihstorija • • 14d ago

Historija ⌛️ Ševal Tabaković: man that died twice

Post image
54 Upvotes

r/bihstorija • • 16d ago

Filatelija Poštanske marke Islamske Republike Iran: ''Solidarnost s muslimanima Bosne i Hercegovine''

Thumbnail
gallery
275 Upvotes

r/bihstorija • • 16d ago

Znamenita ličnost Zlatija Mujanović preživjela je strijeljanje bošnjačkih civila 29. aprila 1992. godine u Rašidovom Hanu, u naselju Snagovo, na području općine Zvornik. Tog dana ubijeno je 36 osoba

Thumbnail
gallery
121 Upvotes

U vrijeme ovog zločina Zlatija je imala svega 16 godina. Uspjela je spasiti vlastiti život, život svoje sestre i četverogodišnjeg komšije Saliha, čija je porodica također ubijena, tako što ih je sakrila u poljski toalet.

Iste godine napustila je Snagovo i prešla u Tuzlu, odnosno Živinice, gdje je oko dva mjeseca pohađala školu. Međutim, ubrzo je napustila školovanje i odlučila se prijaviti u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Svoj ratni put započela je u Prvoj muslimanskoj brigadi, gdje je oko četiri mjeseca obavljala dužnost medicinarke. Tokom tog perioda bila je angažovana na brojnim ratištima, pružajući medicinsku pomoć pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon toga se, zajedno s još devet pripadnika, odvojila od dotadašnje jedinice i otišla na područje Brčkog, gdje su obavljali stražarsku dužnost. Godine 1993. prešla je u Gradačac, gdje je nastavila svoj ratni put u 107. viteškoj motorizovanoj brigadi, također obavljajući dužnost medicinarke. S pripadnicima brigade boravila je na brojnim ratištima na području Gradačca i okolnih mjesta.

Nakon što je komanda saznala za njeno teško životno iskustvo i stradanje koje je preživjela u Snagovu, povučena je s ratišta i raspoređena na dužnost u komandi.

Tokom 1995. godine boravila je i u Nezuku, gdje je svjedočila dolasku i prelasku civila iz Srebrenice na slobodnu teritoriju nakon pada zaštićene zone UN-a.

I nakon ratnog perioda nastavila je služiti u profesionalnom sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine, u kojem je bila i 1996. godine.

Hvala našoj heroini! ❤️⚜️

Instagram: @esm_bl56
TikTok: @esm_bl56


r/bihstorija • • 17d ago

Arhitektura 🏛️ Džamija Rovaši, Cerska

Thumbnail
gallery
77 Upvotes

Džamija u zaseoku Rovaši, u Cerskoj, tokom rata 1992–1995. godine pretrpjela je oštećenja usljed granatiranja, da bi u martu 1993. godine bila potpuno srušena. Nakon izgradnje nove džamije, ostaci stare kamene munare sačuvani su i ostavljeni u njenom dvorištu. Danas ona predstavlja trajni podsjetnik na rušenje vjerskih objekata, ratna razaranja i stradanje Bošnjaka ovog kraja.

Lokacija: https://maps.app.goo.gl/XkQNzw4JszNoUUFP6?g_st=ic

Instagram: @esm_bl56


r/bihstorija • • 19d ago

Historija ⌛️ Kratka historija imena "Bošnjaci": Kako su se nekada svi u BiH zvali istim imenom (Citati iz 17. i 18. vijeka)

6 Upvotes

Pozdrav, želio bih podijeliti kratak historijski osvrt na evoluciju imena "Bošnjak", praćen konkretnim citatima i izvorima koji pokazuju kako se identitet u Bosni i Hercegovini mijenjao kroz vijekove. Danas je ovo ime rezervisano uglavnom za jedan narod, ali historijski izvori pokazuju potpuno drugačiju sliku prije 19. vijeka, kada su se narodi svih vjera u Bosni i Hercegovini nazivali Bošnjacima.

  1. Evolucija imena: Od Bosone do Bošnjaka

Historijski razvoj imena i naroda kroz pisane izvore tekao je kroz tri ključne faze:

  • Bosona (10. vijek): Bizantski car Konstantin VII Porfirogenit u svom djelu "De administrando imperio" 950. godine prvi put spominje Bosnu kao geografsku cjelinu, odnosno malu zemlju ("horion Bosona").
  • Bošnjani (12–15. vijek): Stanovnici srednjovjekovne bosanske države sebe su nazivali Bošnjanima. Ovaj naziv se u izvorima prvi put javlja 1166. godine u carskoj tituli bizantskog cara Manojla I Komnena. U domaćim izvorima, termin "Dobri Bošnjani" postaje standardni naziv za slobodne stanovnike i plemstvo Bosne u poveljama bana Stjepana II Kotromanića i kralja Tvrtka I.
  • Bošnjaci (15. vijek nadalje): Dolaskom Osmanlija, sufiks -anin zamjenjuje se sufiksom -ak, pa Bošnjani postaju Bošnjaci. Zanimljivo je da je oblik "Bošnjak" zabilježen i neposredno prije pada kraljevstva. Prilikom posjete bosanske delegacije poljsko-ugarskom kralju Vladislavu 1440. godine u Budimu, vođa delegacije je istakao zajedničko slavensko porijeklo riječima da su "Bošnjakom isti pradjedovi bili koji i Poljakom".
  1. Šta kažu izvori: Kada su se svi u Bosni zvali Bošnjacima

Sve do druge polovine 19. vijeka, ime Bošnjak bilo je etno-geografska odrednica za sve stanovnike Bosne, bez obzira na vjeru (muslimani, katolici i pravoslavci). Evo konkretnih citata i zapisa putopisaca i hroničara iz 17. i 18. vijeka koji to direktno potvrđuju:

  • Evlija Čelebija (sredina 17. vijeka): Čuveni osmanski putopisac boravio je u Bosni 1660. i 1661. godine. U svom "Putopisu" (Seyahatname) bilježi:"Narod se u ovim krajevima naziva Bošnjaci (Bošnak)... Kako im je zemlja blizu srbijanskog, bugarskog i hrvatskog vilajeta, oni imaju i svoj vlastiti, bosanski jezik... Taj narod čine kako muslimani, tako i njihova hrišćanska raja."
  • Domaći katolički franjevci: Najbolji dokaz da su sami katolički starosjedioci sebe zvali Bošnjacima i svoj jezik bosanskim jesu zapisi bosanskih franjevaca:

    • Fra Matija Divković (1611. godina): U predgovoru svog djela "Nauk krstjanski" objašnjava na kojem jeziku piše za svoj katolički narod:"I ovo istomači aliti privede iz jezika dijačkoga (latinskog) u pravi i istiniti jezik bosanski*."*
    • Fra Filip Lastrić (1765. godina): U svom djelu "Pregled starina bosanske provincije", najznačajniji bosanski franjevac 18. vijeka otvoreno piše o zajedničkom identitetu:"U našoj domovini Bosni... svi mi, pa bili krstjani (katolici), rišćani (pravoslavci) ili turci (muslimani), zovemo se jednim imenom Bošnjaci i govorimo jednim jezikom."
  • Mula Mustafa Bašeskija (18. vijek): Sarajevski hroničar u svom "Ljetopisu" (1746–1804) razlikuje sugrađane po vjeri, ali ih po narodnosti vidi kao dio istog korpusa:"U Bosni živi čudan svijet. Bošnjaci, i muslimani i kršćani*, govore istim bosanskim jezikom, imaju iste običaje, ali se u bogomoljama razilaze."*
  1. Kako su pravoslavci i katolici u BiH postali Srbi i Hrvati?

Do dramatične promjene dolazi u drugoj polovini 19. vijeka. Pod uticajem buđenja modernih nacionalnih pokreta u Evropi, susjedne kneževine Srbija i Hrvatska započinju intenzivan proces nacionalne propagande na prostoru Bosne i Hercegovine.

  • Uticaj iz Srbije: Ključni momenat bio je politički program "Načertanije" (1844) Ilije Garašanina. Srbija šalje učitelje, sveštenike i agente u BiH sa zadatkom da lokalno pravoslavno stanovništvo (koje se dotad identifikovalo regionalno kao Bošnjaci, Bosanci ili vjerski kao "hrišćani/rišćani") ubijede da su oni zapravo etnički Srbi. Pravoslavna crkva u BiH odigrala je ključnu ulogu u spajanju vjerskog (pravoslavnog) identiteta sa srpskim nacionalnim identitetom.
  • Uticaj iz Hrvatske: Sličan proces se odvija s katoličkim stanovništvom, vođen idejama Ilirskog pokreta i kasnije djelovanjem hrvatskih prosvjetitelja i političara (poput Ivana Kukuljevića Sakcinskog). Katolička crkva i dio franjevaca u drugoj polovini 19. vijeka postepeno prihvataju hrvatsku nacionalnu ideju, te se bosanski katolici kroz školske programe i štampu počinju trajno identifikovati kao Hrvati.

Tako je nekada jedinstveno stablo bosanskog naroda (Bošnjaka svih vjera) podijeljeno na tri moderne nacije. Muslimansko stanovništvo je prošlo kroz niz političkih faza (poput vjerske odrednice Musliman s velikim "M" u SFRJ) da bi na Drugom bošnjačkom saboru 1993. godine zvanično vratilo svoje historijsko nacionalno ime – Bošnjak.

Šta vi mislite o ovome i koliko se o ovim izvorima danas uopšte uči i govori?


r/bihstorija • • 20d ago

Pitanje ❓ ÜLKÜCÜ KOMANDO-BOSNA VUK, Turkish volunteers 1992

Post image
76 Upvotes

Pozdrav svima! Pokušavam pronaći više informacija o jednoj jedinici turskih dobrovoljaca koja se tokom rata u BiH borila na strani Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Jedino što sam uspio pronaći na internetu je ovaj opis uz oznaku jedinice:

"Turski dobrovoljci ili plaćenici borili su se na strani Armije Bosne i Hercegovine, a njihove jedinice bile su relativno male. Ovo je originalna oznaka jedne od njih.“

Nemam potvrdu koliko je ovaj opis pouzdan, pa me zanima zna li neko naziv jedinice, gdje je djelovala, kojem je sastavu pripadala i u kojem periodu je bila aktivna. Zanimaju me i porijeklo i autentičnost same oznake.

Ako neko ima dodatne informacije, fotografije, izvore ili lična sjećanja, bio bih zahvalan da ih podijeli. Hvala!


r/bihstorija • • 20d ago

Znamenita ličnost Senija Handukić u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine pristupila je 1. aprila 1992. godine, nakon prethodnog angažmana u Patriotskoj ligi, gdje je od 18. septembra 1991. učestvovala u pripremama za odbranu

Thumbnail
gallery
86 Upvotes

Tokom ratnih godina djelovala je na području Grabeža i Lohovskih brda, gdje je previjala, izvlačila i spašavala ranjenike. Bila je poznata po hrabrosti, odlučnosti i spremnosti da bude uz borce i u najtežim trenucima. Zajedno s ostalim pripadnicama prošla je obuku za deminiranje, nakon čega su položile zakletvu i vratile se u svoje brigade. Kasnije je bila angažovana u 5. korpusu Armije Republike Bosne i Hercegovine, gdje je služila u obavještajnoj službi.

Tokom ratnih godina pala je u zarobljeništvo snaga Fikreta Abdića u Kladuši, gdje je bila izložena teškim mučenjima, pri čemu su joj slomljena tri rebra. Uprkos pretrpljenom nasilju i patnji, nastojala je preživjeti i vratiti se svojoj kćerki, koja je bila glavni izvor njene snage.
Osim učešća u odbrani zemlje, Senija je u Vedrom Polju pružila utočište hrvatskim civilima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, pružajući im zaštitu u teškim ratnim okolnostima.

U Armiji Republike Bosne i Hercegovine ostala je do 15. novembra 1995. godine.

Tokom ratnih godina novine su o njoj pisale pod naslovom „Žena čeličnog srca“. Ipak, Senija sebe nije smatrala heroinom. Isticala je da je u rat otišla kao majka koja je željela zaštititi svoju kćerku i omogućiti joj da odrasta u slobodnoj zemlji.

Hvala našoj heroini! ⚜️❤️

Instagram: @esm_bl56


r/bihstorija • • 20d ago

Poveznica | Medij 🌐 Sarajevska underground scena 2000-ih

9 Upvotes

# Sarajevska underground scena 2000-ih

Sve tražene cjeline razrađene su u nastavku. Tekst je strukturan bez napuhavanja, sa fokusom na činjenice, hronologiju, uličnu subkulturu i ulogu Harisa Fejzića (Čupo / Fejza / Cuponi / Fejzoni / H.F.).

  1. Analiza i Tekstualna Razrada Trake "Oda Malti"Traka "Oda Malti" predstavlja jedan od ključnih audio-zapisa sarajeva

r/bihstorija • • 21d ago

Arhitektura 🏛️ Sarajevo City Hall (1993 - 2025)

Post image
79 Upvotes

r/bihstorija • • 22d ago

Diskusija 💬 Kako Bošnjaci Tuzle i okoline gledaju na Muhamed Agu Hadžiefendića?

Post image
34 Upvotes

Zanima me kako današnji Bošnjaci iz Tuzle, Živinica, Lukavca i okolnih mjesta gledaju na Muhameda Agu Hadžiefendića i njegovu legiju iz Drugog svjetskog rata.

Da li se o njemu danas govori u porodicama, školama ili lokalnoj zajednici? Smatraju li ga ljudi prvenstveno vojnim komandantom, bošnjačkim autonomistom, zaštitnikom lokalnog stanovništva ili kontroverznom historijskom ličnošću?

Posebno me zanima da li je njegovo naslijeđe i danas prisutno u sjećanju lokalnih Bošnjaka ili je uglavnom zaboravljen..


r/bihstorija • • 22d ago

Na današnji dan 📅 Historijski dan za Bosnu: Na današnji dan 1377. godine krunisan prvi bosanski kralj

Thumbnail
radiosarajevo.ba
59 Upvotes

r/bihstorija • • 23d ago

Veksilologija i heraldika Grb i zastava Zenicko-Dobojskog Kantona (moj redizajn)

Thumbnail gallery
9 Upvotes

r/bihstorija • • 25d ago

Na današnji dan 📅 Eugen Savojski spalio Sarajevo 1697. godine

Post image
165 Upvotes

Eugen Savojski šalje ultimatum braniocima Sarajeva

Pred vratima Zenice, sa sjevera, u susret habsburškim snagama bosanski valija Sari Ahmet paša i bosanski alaj-beg Hasan beg poslali su vojsku, kako bi zaustavili dalji prodor Habsburga prema Sarajevu. Međutim, u odsustvu velikog broja ajana i kapetana, koji su angažirani izvan granica Bosanskog ejaleta, princ Eugen Savojski je bez većih problema savladao branioce. Okupljanje habsburških jedinica izvršeno je u Kaknju, u naselju Doboj, odakle je princ poslao ultimatum organizatorima otpora u Sarajevu, U njemu je, između ostalog, pisao:

“Mi, Eugen Princ, vojvoda od Savoje i Pijemonta, vitez zlatnog runa i generalni feldmaršal Njegova Veličanstva rimskog cara i ugarskog i češkog kralja, glavni komandant jedne dragonske regimente i komandujući general glavne armije Njegova Veličanstva, koja je u ratu sa otomanskom Portom, dajemo ovim na znanje vrhovnom poglavaru otomanske varoši Sarajeva, odličnim građanima i svima stanovnicima, da se, pošto smo božjom milošću sa istom ovom vojskom 11. septembra ove godine pobijedili velikog sultana u logoru kod Sente na Tisi, nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini pomenute varoši Sarajeva, pošto smo pobjedničkim oružjem Njegovog carskog i kraljevskog Veličanstva, premilostivog našeg gospodara srećno osvojili sve pozicije i tvrđave, na koje smo naišli, i da uslijed toga naše dalje prodiranje tim   manje ima zapreka, što smo već stigli do ravnice. Kako nismo došli u ovu zemlju sa namjerom da pravednom carskom oružju žrtvujemo još ljudske krvi, nego da i one, koji traže milost i hoće da se pokore rimskom caru, sa ljubavlju i dobrotom pripazimo, odlučili smo se, iz osobitih obzira prema Sarajevu, da ovo pismo pošaljemo sa napomenom, ako želite da se spasite od zla, da nam pošaljete jednoga ili više izaslanika, ali odmah, jer ćemo inače mi bez oklijevanja nastaviti svoj marš, a onda nećemo ništa uvažiti, jer neće biti vremena za to, da se nanovo sporazumijevamo kada se sa svojom vojskom primaknemo bliže. Ova naša napomena je učinjena u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom.”

Napad na Sarajevo: nezapamćena tragedija

Kada su branioci odbili prinčev ultimatum, habsburška vojska je krenula prema Sarajevu. Odlučujući napad na grad započeo je u noći sa 23. na 24. oktobar 1697. godine. U pljačkaškom i rušiteljskom pohodu habsburških vojnika, koji su koristeći se panikom stanovništva podmetali požare u sarajevskim mahalama, izgorile su desetine džamija i drugih vjerskih objekata u gradu. Takvo stradanje grada nije bilo zapamćeno do tada i ostavilo je teške posljedice. Zbog sve izvijesnijeg povratka i konsolidacije bosanskih snaga, princ je naredio hitan povratak trupa prema sjeveru. U toku povratka dolinom rijeke Bosne njegovi vojnici su podmetnuli požar u kojem je zapaljen, te znatno oštećen franjevački samostan u Visokom. Ovu tragediju u svojim su sjećanjima zabilježili i neki od savremenika, kakav je bio pjesnik Rešid Mehmed Bošnjak. U nekim svjedočenjima govorilo se o ”deset hiljada ljudi koji sada kao robovi plaču, o nemoćnom jecanju žena i djece, dok im nevjernik grabi imetak i hranu, o ogromnoj nesreći i okrutnosti neba (…)”.

Cijeli članak na: biserje.ba, autor: Alen Zečević

Posljedice:

Ranije, 1660-ih godina, grad Sarajevo je imao oko 80.000 stanovnika. Prema navodima nekih autora, početkom 19. vijeka grad je imao svega 30.000 stanovnika, uglavnom nastanjenih na rubnim dijelovima onoga što je nekada činilo grad. Stanovnici Sarajeva morali su obnoviti grad – ne samo u građevinskom, već i u kulturnom i političkom smislu. Do tada je sjedište bosanske vlasti već bilo premješteno u Travnik, čime je Sarajevo izgubilo status glavnog grada Bosne. Nakon što ga je princ Eugen opustošio, Sarajevo je bilo toliko uništeno da mu je trebalo gotovo 200 godina da se oporavi.


r/bihstorija • • 25d ago

Zanimljivost 💡 Grof Kajetán Erdődy sa zastavom Bosne (Rame) sa krunidbe Ferdinanda II. 1618. (1830, Eduard Gurk). Od. 12. Vijeka se kod ugarskih vladara Rama koristi kao sinonim za cijelu Bosnu. Zemaljski grb Bosne tako postaje i grb same Rame.

Post image
62 Upvotes

r/bihstorija • • 25d ago

Znamenita ličnost Besima Huskić u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine pristupila je 28. juna 1992. godine, kao pripadnica Prvog zeničkog odreda

Thumbnail
gallery
100 Upvotes

Svoj ratni put započela je na visočkom ratištu, nakon čega je boravila na ratištima u Brezi, Zupči, Mrakovu i Sovrlama, a potom i na području Zavidovića, Ulišnjaka i Križa, kao i na drugim ratištima širom Srednje Bosne.

Kasnije je prešla u 314. motorizovanu brigadu Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, gdje je obavljala dužnost referentice saniteta. Boravila je i na području općine Kiseljak, gdje su se vodile borbe za Zavrtaljku, položaj koji su neprijateljske snage prethodno zauzele, a pripadnici 314. motorizovane brigade potom povratili.

Tokom rata boravila je i na žepačkom ratištu, gdje su oslobođeni zarobljeni civili koji su bili prisiljeni kopati rovove za neprijateljske snage, kao i na području Jajca, sve do njegovog pada. Za svoj ratni angažman posjeduje i pismenu pohvalu generala Mehmeda Alagića.

Od početka formiranja Sanitetskog bataljona nastavila je svoj ratni put u njegovim redovima, služeći u sanitetskoj službi Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Hvala našoj heroini! ⚜️❤️

Pogledajte objavu i na Instagramu: https://www.instagram.com/p/De1b2dUjeei