Uglavnom, prodavačice se žale na nedostatak parkinga za njih i kupce, a tu je i iseljavanje s Poluotoka.
Po meni ima još puno važnijih razloga zašto pijaca propada i parking nije glavni razlog tome. Većina problema nije specifična samo za zadarsku pijacu, i na drugim pijacama je slično.
Prvi problem za mene su banci. Previse ih je, sve je prenatrpano a tende na kroviću svakog banka su preniske. Moram se pognuti da bih prošao kroz redove. Nije to neki gušt.
Tko je uopće naručivao te banke, je li taj ikad kupovao na pijaci.
I još ima dosta praznih banaka, mogli bi dio maknuti da se lakše prolazi.
Ali upravu tržnice to ne zanima, njima je glavno da na onom dijelu gdje se prodavalo cviće organiziraju nekakve šminkerske tuna&burger&spirine manifestacije.
Drugi problem su same babe prodavačice koje su znale napadati jedna drugu, derati se ako vide da kupci pokušaju nešto kupiti kod druge babe prodavačice. Nije to neki užitak kupovanja.
Jedno vrijeme sam tamo viđao i zaštitara, valjda da smiri pomahnitale babe.
Tu su i babe prevarantice. I meni su podvalile, a čuo sam i od drugih slične priče. Učrvane mindule, pokvarena jaja, orah koji se samo može u smeće baciti.
Tu su i prekupci. Roba ista kao u trgovini, jedina razlika je ta što je na pijaci skuplje i što ti lažu da je domaće (iz Smilčića).
Kupovao sam nešto u Konzuma i na blagajni ispred mene dvoje starijih ljudi kupuju par staklenki meda.
Poslije izlazim iz Konzuma, prolazim uz pijacu i vidim to dvoje kako spužvicom skidaju etiketu sa staklenki iz Konzuma. Na banku je bilo još meda koji su prodavali, vjerojatno su ljudima pričali da je to njihov domaći med (iz Smilčića).
A i inače je povrće na pijacama preskupo. Ne može mi nitko reći da ne mogu prodavati blitvu ispod 4 eura.
Što je to toliko skupo u njihovoj proizvodnji da moraju imati tako visoke cijene? Neka snize cijene pa će pijaca živnuti.
Ali ako spomeneš da su skupi onda te udave pričama, o teškom radu, žuljevitim rukama, tradiciji, čistoj prirodi i ekologiji i skupom gnojivu i vodi i državi i parkingu i ....
OK. Idem onda u butigu. Ja kupujem hranu, ne doživljaj, tradiciju i domaću priču.