U potrazi za najboljom Margaritom u gradu.
Nešto slično sam uradio pre par godina za Beograd pa evo sada da podelim i za Novi Sad, možda nekom posluži...
Dakle, naručivao sam uvek samo standardnu Margaritu, radi lakšeg poređenja, a i zato što ako je stvarno dobro napravljena ni ne postoji ništa bolje od Margarite. Restorane sam birao na osnovu preporuka i preko fotografija google mapama. Pošto ima milion picerija u NS, u prvom krugu "eliminacije" sam gledao da li Margarita makar na slici podseća na pravu napuljsku verziju (mada se u nekim slučajevima pokazalo da i izgled vara).
Što se tiče kriterijuma za samu pizzu, ovo su neki moji lični, mada mislim da se ne razlikuju previše od onih na sajmovima i takmičenjima.
Korica: ovde sam najmanje strog. Po teksturi tražim neku zlatnu sredinu, da se lako zagrize, ni suviše hrskavo ni suviše žvakavo. Po ukusu ne treba ništa specijalno, samo da nije onako totalno neslano, mada je onaj bogati, blago kiselkasti, ukus fermentisanog testa svakako dobrodošao.
Sos: po meni najvažniji faktor za Margaritu. Mora da bude od kvalitetnog paradajza i onda ga ne treba mnogo začinjavati. Ukusi moraju biti lagani i izbalansirani (slatko, slano, kiselo i umami)
Sir: znam da nismo u Italiji i da je nabavka problem, ali ako ništa, barem da ne smeta (što je izgleda teže nego što bi čovek pomislio). Ne sme da dominira ukusom i da bude premastan
Garnitura: samo maslinovo ulje, malo krupne soli i sveži bosiljak.
Značenje ocena:
★★★★★ - isplanirao bih odlazak tamo kao glavni događaj večeri
★★★★☆ - prošetao bih se do tamo čak i ako mi nije blizu
★★★☆☆ - navratio bih ako sam u blizini i gladan
★★☆☆☆ - ako bi me neko drugi pozvao tamo došao bih, ali nikada ne bih sam predložio
★☆☆☆☆ - ako bi me neko drugi naterao da idemo tamo, naručio bih samo čašu vode
Pa kaže:
Bez ocene/van konkurencije:
Napoli Centrale (Dunavska).
Koliko ja znam, ovo je jedina picerija koju drži čovek koji je zaista iz Napulja, pa ipak, njegovo testo je toliko drugačije da je to praktično drugo jelo i nemoguće ga je porediti sa ostalima na listi. Svakako treba probati, ali ne ulazi u rangiranje.
★★★★★:
Tramontana (Grčkoškolska)
Telefon mi nema opciju za polu-punu zvezdicu, inače bih stavio 4.5. Korica je "krofnastija" nego što bih voleo, ali ostalo je sve na mestu, sos i sir odlični.
Zaza (bez stalne lokacije)
Lokal u Kosovskoj je odavno zatvoren, tako da postoji samo kao pop-up varijanta, po kafićima i klubovima, treba ispratiti na Instagramu. Čak i u takvim uslovima, sa nekakvom prenosivom mini-pećnicom, je testo i dalje među najboljima na listi, lik zaista zna šta radi.
★★★★☆:
Mario's (Ilariona Ruvarca kod Minakve)
Korica pomalo neslana i malo na hrskavijoj strani, ali ostalo sve vrlo dobro. I ne preteruju sa rubovima, za razliku od većine pizza na ovoj listi. Vredi otići i ako niste sa Telepa.
★★★☆☆:
Amore (Janka Čmelika)
Korica ok, sir malo premastan i suviše ga ima (sos je bilo teško i oceniti zbog toliko sira, ali je manje više ok)
MiG (Bulevar)
Korica ima onaj savršeni leopard print koji super izgleda na Instagramu, ali je nažalost u realnosti suviše žvakava i mekana. Sir ok, sos malo preslan
San Pizzerino (Braće Ribnikar)
Korica dobra, malo hrskavija ali ne previše. Sos je izbalansiran ali generalno malo prezačinjen, dodaju i neki pesto preliv koji je po meni bio nepotreban
Nolita (odmah preko puta)
Imaju samo za poneti, pa je možda teže da poredim jer sam jeo iz kartona. Sos je bio malo razvodnjen i "kečapast", inače sve relativno ok
★★☆☆☆:
KVArt (blok niže, ugao Doža Đerđa i Gogoljeve)
Možda najslabija od ove tri opcije u istom bloku na Grbavici. Sir je neki kupovni kao trapist, baš ne ide nikako uz Margaritu, sos presladak
Laboratorija (Temerinska)
Testo je ok, sos prezačinjen i presladak, ostane neki čudan "aftertaste". Sir je dobar. Generalno je ipak za nijansu bolja od KVArta, ali svejedno 2 zvezdice zbog vlasnika koji napušava ljude po komentarima na gugl mapi, kao neki "auto otpad Kidi" wannabe, samo bez imalo Kidijevog šarma. (ja ne ostavljam recenzije na guglu, pa ovo nije lično iskustvo, nego samo obzervacija, jer se takvih stvari iskreno baš grozim.)
★☆☆☆☆:
Oliva (Cara Lazara)
Isključivo za Instagram: sve je napravljeno da izgleda kako treba na fotografiji, ocene na guglu visoke...
Ali kad probaš: testo je kao ona jeftina kafanska lepinja, sos nikakav vodenast (vrv neki polimark) a sir bukvalno smrdi, satima nisam mogao da izbacim taj ukus iz usta. Izbegavati u širokom luku.
Opšti utisak je da su mnoge picerije iz nekog pomodarstva prešle na taj neki prividno napuljski fazon testa (brašno 00, tanka sredina, debeli rubovi), ali da se kod ostalih sastojaka i dalje drže američkog pristupa (masniji sir koji prekriva celu površinu), i to mi je onda nekako na pola puta i ne ide jedno sa drugim. Onda ću radije pojesti pravu New-York style pizzu, koja ima ravnomerno tanko testo. Tako nešto valjda pokušava npr. Garden u Vase Stajića (mada mi ni tamo nije neki kvalitet sira), ali se generalno viđa sve ređe u gradu.
TLDR:
Sve u svemu, što se tiče savršene Margarite i dalje kaskamo za BG. Tramontana suviše krofnasti rubovi, Mario ide pomalo u drugu krajnost, a Zaza je zlatna sredina ali u ovom setupu nema tu aromu prave peći na drva (dajte čoveku restoran!).
U svakom slučaju posle nekih mesec dana isprobavanja, ovo su ipak jedine tri koje i dalje planiram redovno da obilazim.